ponedjeljak, 04.04.2011.
Noćas
Noćas ću ti pokloniti najljepše stihove.
One vatreno-mokre i zvjezdano-stjenovite.
Pjevat ću da zaglušim unutarnje krikove,
I ogolim tvoje misli, tamom ovite.
Noćas ću ponovo umrijeti od tuge,
Želeći da sutradan uskrsnem u tvojim rukama.
Uzmi me, kao što si uzimao mnoge druge,
Popij me, razbij me, da skončam na slatkim mukama.
Noćas se moja bol polako topi,
Poput leda na dnu čaše otrovnog lijeka.
Sa straže tvoga srca ni sada ne padaju oklopi,
O, čekat ću te, tako mi svega, dok god ima vijeka.
Noćas ću ti napisati najteže riječi,
Izdaje me jezik, koji se od pića glupo počeo da plete.
Volim te besmrtno - ne mogu to poreći,
Uragansko-potresne, poplavno-požarne, u mome srcu izazivaš sjete.
Noćas ću ti pokloniti najljepše stihove.
Šteta što ti oni neće dotaknuti dušu.
Možda mi jednom prestaneš ulaziti nepozvan u snove,
A možda dopustim drugim vjetrovima da me, poput maslačka, otpušu.
By: Lost Ainu
- 15:53 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
O ovome...
"Imamo umjetnost da ne bismo umrli od istine" F. Nietzsche
Uploaded with ImageShack.us
LINKOVI
G. - Vječan je. Onaj kojemu beskrajno vjerujem - i čijim djelima se divim.
G.2
SANJAR
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.
"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.
Sergej A. Jesenjin
Tko sam? Što sam?
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.
"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.
Sergej A. Jesenjin
... Još uvijek sam tu ...
